HalloweenHoror filmovi sedamdesetih postaju još mračniji i okrutniji, pa se šezdesete godine naspram njih čine kao dječja zabava. Sedamdesete godine preplavljene su lošim vibrama, razočarenjima koje se događalo pred licem javnosti - raspad Beatlesa, smrt Janis Joplin i Jimija Hendrixa, loša politička situacija, Nixon i kompanija…Društvo u rasulu, a horor film nikad bolje budući da se preko njega iskaljuje bijes nad rasapom svakodnevice. U horor filmove postupno se uvlači lik djeteta, djevojčice ili dječaka koji samim pojavljivanjem naglašava tajnovitost, bizarnost, stravičnost.

CarrieMotiv djeteta prisutan je još u šezdesetim godinama, u filmovima Village of The Damned i Rosemary's Baby, no sada je on još naglašeniji i učestaliji. Djecu je oduvijek bilo teško shvatiti, nikad ne znamo što im se koprca u glavi, o čemu razmišljaju i slično. Možda otuda neki strah od njihove pojave, pa spoj djece i horora i nije teško zamisliti. Horor redatelji idu korak naprijed u zastrašivanju publike poručujući nam da bolestan um može biti i netko iz naše obitelji ili okoline: recimo, tvoja mama - Shivers, tvoj tata - The Shining, tvoj brat - Halloween, tvoj muž - The Stepford Wives, tvoj sinčić - The Omen, tvoja kćerkica - The Exorcist ili naprosto netko koga susrećeš svaki dan, a da ga ni ne primjećuješ - Carrie.

The ExorcistKruna filmske horor produkcije sedamdesetih svakako je The Exorcist iz 1972. godine, proglašen najstrašnijim horor filmom svih vremena (u časopisu Total Film magazine, 1999.). Horor film od tada uživa novi ugled i kvalitetom se penje do ostalih filmskih žanrova. Od 10 nominacija za Oscar, osvojio je 2 - za najbolji zvuk i najbolje prilagođen scenarij. Katolička je crkva također zabilježila velik uspjeh budući da su se mnogi nevjernici nakon filma obratili na kršćansku vjeru i počeli ići u Crkvu. Da priča o borbi Boga i Vraga nikad neće biti izlizana svjedoči niz nastavaka ovog filma: The Exorcist II (1977), The Exorcist III (1990), The Exorcist: The Beginning (2004).

A Nightmare on Elm StreetRazvojem tehnologije horor film dobiva široki raspon mogućnosti i noviteta, pa nam se čini sve realističnijim. Osamdesete godine 20. stoljeća donijele su sljedeće filmove: The Shining, Evil Dead, American Werewolf in London, The Howling, The Thing, The Hitcher…1984. godine redatelj Wes Craven stvara legendarnog ružnog ubojicu Freddyja Kruegera i film A Nightmare on Elm Street kojeg ne možemo zaobići, a da ne zapjevamo onu poznatu: "One, two, Freddy comes for you, three, four better lock your door…nine, ten, never sleep again!" Freddy je noćna mora svakog tinejdžera nakon koje rijetko da se koji probudi. Brutalno osakaćeni umiru u snu, a Freddy se sprema na novu žrtvu. Film je zapravo mješavina humora i brutalnog horora, a budući da ga je publika zavoljela, svjedoci smo priličnog broja nastavaka.

Silence of the LambsPa kad pomislimo da horor film nema više što pridonijeti, da je zašao u svaku sferu straha i rekao sve što ima reći izađe devedesetih godina film Silence of the Lambs i vidimo da horor svoje ideje nikad neće iscrpiti. Dr. Hannibal Lecter, kao mirni, zagonetni, inteligentni kanibal, novo je lice straha, ali i ruka pravde jer ubija samo nevaljale dok detektivku Clarise spašava kad god je u prilici. Se7en, Jacob's Ladder, Scream, The Sixth Sense, Serial Killers, The Blair Witch Project neki su od horora devedesetih godina.




Dark WaterPočetak 2000. godine nije bio plodan za horor produkciju, publiku su više zanimale komedije i "topliji" filmovi, no od 2002. svjedoče vidljivi porast. 28 Days Later, Final Destination, Land of the Dead, High Tension, Shaun of the Dead, Saw, Wolf Creek, Hostel, The Exorcism of Emily Rose, The Devil's Rejects, Slither, prerade azijskih filmova: The Grudge, Dark Water, The Eye, The Ring... Da nabrajamo dalje?

Što nam donosi budućnost, to ćemo još vidjeti. Nadamo se da će biti još poremećenih, brutalnih ubojica, sablasnih spodoba, izopačenih frikova, naravno, samo na filmskim platnima!
Mya
28.10.2008. u 20:03 • 2 KomentaraPrint#